Mahala i mesdžid Sagrakčije hadži Mahmuda, u narodu poznata kao Ulomljenica, prvi put se pominje 1528. godine. Imajući u vidu ambijentalno – historijsku vrijednost džamije, dokumentovane izvore koji datiraju na početak XVI stoljeća, ljepotu i sklad proporcija izvedenog rješenja, posebno važnim se nameće očuvanje i zadržavanje autentičnih dijelova enterijera i eksterijera džamije. Kamena munara, dograđena nešto kasnije, prostrana u svojoj izvedbi i proporcijama, bogato je perforirana mukarnasima u gornjoj etaži.
Neposredno po završetku rata 1992 – 1995. zbog pukotina koje su nastajale usljed klizanja terena, izvršena je sanacija zidova potpornim stubovima, a zatim i ojačanje zidova a-b serklažima.
Nakon ove intervencije u više navrata su izvođeni radovi na objektu (izmjena prozora, izgradnja abdesthane na mjestu sofa, bojenje mihraba i autentičnih drvenih vrata i sl.), samoinicijativno od strane džemata, a bez nadzora službe zaštite. Tom prilikom su zbog nestručnih intervencija narušene pomenute vrijednosti kulturno-historijskog spomenika.
U mjesecu julu 2016. godine otpočeli su radovi djelomične sanacije i rekonstrukcije džamije Ulomljenice / Sagrakči hadži Mahmuda. Radovi predviđeni u ovoj fazi su: uvođenje podnog grijanja, rekonstrukcija prozorskih otvora i restauracija drvenih džamijskih vrata, sanacija unutrašnjih zidova (potpuno obijanje), sanacija haremskog zida na strani ulice Sagrdžije i rekonstrukcija ulaznih vrata haremskog zida, također na strani ulice Sagrdžije. Uvidom u konstruktivno stanje unutrašnjih zidova, u toku izvođenja radova obijanja maltera, izvršena je analiza postojećih slojeva maltera u cilju pronalaska najstarijih slojeva zidnog slikarstva. Konstatovano je da je džamija gorjela (vjerovatno za vrijeme pohoda Eugena Savojskog 1697. godine), zbog čega je najstariji malter, iz vremena izgradnje džamije, očuvan samo fragmentarno. Zatečeno stanje je pokazalo da postojeći slojevi (ukupno pet) nisu adekvatno nanošeni, te da između određenih slojeva ne postoji čvrst i postojan vezivni spoj, zbog čega je postojala opasnost od pucanja i otpadanja većih dijelova maltera. Kada je riječ o zidnom slikarstvu, sondažna istraživanja su pokazala postojanje slikanog sloja iz druge polovine XX stoljeća na sve četiri strane unutrašnjeg zida, do visine 1 m, nevješte izvedbe šablonskog tipa i zanemarivog likovnog rješenja, zbog čega je isti samo dokumentovan. Iako u ovoj fazi radova nije predviđena sanacija i restauracija mihraba i ulaznog portala džamije sa sofama, planirana sondažna istraživanja na njihovim površinama koja bi sasvim sigurno pokazala postojanost starijih slojeva zidnog slikarstva, otvaraju dalji put nastavku radova, i što je važnije usmjeravaju adekvatnu zaštitu i tretman objekta od kulturno – historijskog značaja za grad Sarajevo.
Investitor: Turska uprava za međunarodnu saradnju i razvoj – TIKA
Izvođač radova : Neimari d.o.o. Sarajevo
Realizaciju radova prate stručni saradnici Zavoda